понедељак, 1. фебруар 2010.

KAKO SAM (prateći uvide) IZLEČILA SVOJ ŽIVOT



Kad sagledam svoj život mogla bih ga grubo podeliti na tri dela,prvi bi se mogao nazvati SAN,drugi BUĐENJE a treći ŽIVETI U SVETLOSTI.

Prvi deo SAN - drage volje ostavljam iza sebe
za drugi deo BUĐENJE - kažem "Hvala ti Bože"
a treći deo ŽIVETI U SVETLOSTI - prvi koraci i prihvatanje života ispunjenog Čudima


SAN


Bila sam teško bolesna, osam godina sam bolovala od bubrega,bila u onom stanju pred dijalizu i skoro da su lekari digli ruke a moji izgubili svaku nadu...
Dogodilo se Čudo,ozdravila sam.... i to je jedna zanimljiva priča...
Radila sam u Livnici, na portirnici kao referent za prijem stranaka,tu zajedno sa portirima...
Napad bolova sam osetila 15 - tak min. pred kraj radnog vremena.Bilo mi je dosta lekara i lekova te sam odlučila...da ne odem u fabričku ambulantu nego...kući! Ako treba da umrem...neka umrem ali više ne idem kod lekara...
Sedela sam za svojim radnim stolom u portirnici koja je sva u staklu...radnici su izlazili sa posla a portiri predavali dužnost I i II smene...
Savila sam se od bolova,ruku obavijenih oko stomaka,onako zgrčena...i dosetila sam se da u tom portirskom stolu ima nekih novina...
Htela sam samo da dočekam kraj radnog vremena i da me niko ne pita ,šta mi je... i što ne idem kod lekara...
U stolu sam našla samo eureke ,izdvojila jednu, prelistala da nađem bilo kakav tekst i da mogu mirno da se sklupčam,kao da čitam...
Dok sam se ja tako mučila od bolova,ispred mene je stajao tekst sa naslovom "Bosiljak"...Čitam ja (od muke) i piše...leči bubrege,mokraćne kanale i jajnike...piše dalje...bere se u jesen,suši se...ja sam već zastala...kao da prepoznajem trenutak...onako začuđena tom koincidencijom (naravno tada mi ta reč nije bila poznata,tada je to bio samo osećaj)
Tog trenutka su ovako tekle moje misli..."Gde je jesen...dok ga uberem,pa osušim...Bože,sad da mi je...!"Istog trenutka sam čula glas jednog portira koji je ušao u međuvremenu,čula sam škripu njegovog ormarića i pitao me je nešto...čula sam samo..."Snežo da li ti treba..."dalje nisam čula jer me je jako bolelo...nije mi trebalo ništa...
U trenutku sam podigla glavu od novina i misli...moja sijalica se upalila..."Šta si me to pitao,Krsto?"
Izlazi Krsta i u rukama nosi veliku granu bosiljka.ja sam tog trenutka...gledala nemo...bez reči...dok mi je pružao bosiljak ... Bože...! Mislim da ni njemu nije bilo jasno moje ponašanje,ali dobro...
Ni meni nije bilo ništa jasno...bilo bi mi sasvim normalno da u tom portirskom ormariću sem uniforme,nekih cipela i ostalih drangulija se nađe neka flaša vinjaka ili rakije,ali bosiljak...
Kraj radnog vremena,uzimam taj bosiljak koji mi pruža,svoje stvari,eureku.u kojoj je recept za čaj...i trčim do autobusa...samo da sednem...boli me jako...
Oblio me je hladan znoj dok sam stigla do kuće,skuvala sam čaj...još uvek začuđena i kao u "transu".Sela sam ispred TV-a,umotana u ćebe i pijuckala sam bosiljak,gutljaj po gutljaj, sve po recepturi...
Počela je repriza noćnog programa,zadubila sam se u to pijuckajući čaj...odgledala emisiju,sklonila ćebe...pospremila kuću...pristavila ručak...i u jednom trenutku...kao da sam se trgla iz sna..."Bože...pa mene ništa ne boli..."
OD TADA. ME VIŠE NIKADA NISU ZABOLELI BUBREZI...ALI NIKADA...Samo jedna šolja čaja...
Naravno da sam bosiljka imala uvek u kući i na poslu.za "nedaj bože" ,nisam tada znala da mi neće više trebati...
Često sam se pitala:"Kako to 1 šolja čaja od bosiljka...pa toliko sam popila Uvinog čaja,lekova,nekih tečnosti što mi je spravljao dr.Vencel,poznati urolog i ništa? a samo jedna šolja...da bi brzo nakon svake takve misli rekla sebi "Ma nije važno...neću ništa da pitam...važno je da me više ne boli! Jadnica...plašila sam se da nešto ne pokvarim.
Dobro,tada sam imala 28 godina i nisam znala ništa...sem onog što su mi roditelji "servirali" svojim vaspitanjem (da ne kažem...dresurom)ali dobro...praštam i njima i sebi...
Prošlo je dosta meseci od tad...za jednim nedeljnim ručkom...ono supa,pa redom... ispala mi je kašika iz ruke...grunule su mi suze...tako iz ničega...Za stolom svi u čudu počev od mene...Ustajem od stola da me moja devojčica koja ima 8 god. ne gleda kako plačem,odlazim u sobu,teku suze,duša mi se razdvaja od tela...ne znam zašto plačem!
Plakala sam dva meseca...(znam kako ovo zvuči) neprekidno,kod kuće,na poslu...Poštedeli su me moji drugari,kolege portiri,misleći problemi kod kuće(a bilo ih je...)
Sedela sam u drugoj prostoriji portirnice i plakala , sve dok ne bi naišao neki stranac.Tada bi me onako molećivo zamolili, jer ne znaju jezik ,da izađem... naravno,obrišem suze,udahnem duboko i ...prolazilo je ...kao, prehlađena sam.
Naravno, da mi nije palo na pamet da idem kod lekara,smučili su mi se...a i šta bi im rekla...treba mi bolovanje...zato što plačem!

Dugo sam mislila da me je izlečio bosiljak!


BUĐENJE


Nakon suza...olakšanje i život teče dalje nekim svojim ustaljenim tokom...
Tu i tamo se prisećam svoje bolesti i u razgovoru sa nekim pričam o svom čudesnom izlečenju ali i dalje negde u meni ostaje isto pitanje bez odgovora,kako je to moguće...
Radim i dalje u Livnici,naslućuju se promene,muž nezaposlen a sa jednom platom se teško živi...
Razmišljajući šta bih još mogla da radim dodatno,pruži mi se prilika da se uključim u AMWAY,prodaja preparata baziranih na biljnim sastojcima za domaćinstvo.Svidela mi se koncepcija...preparati koncentrovani,ne zagađuju okolinu a najlepše od svega što sam čula na prezentaciji je bila rečenica "Koliko radiš - tolika je plata"...Poznavajući sebe,to je bilo ono što mi je potrebno a kad od mene zavisi...ni brige!

Moram ovde da dodam jedan svoj (kasniji) uvid.
Shvatila sam da svako "nađe lek protiv bolova",neko je alkoholičar,neko radoholičar...sasvim je svejedno!Ja sam spadala u ovu drugu grupu...bežala sam od stvarnosti,radila sam...da ne mislim...


Kako se ništa slučajno ne događa i sve ima svoje razloge,preporučili su nam knjige:Psihologija uspeha,Vođa u vama i sl. U svakom slučaju psihologija...sa jednom jedinom porukom...onako kako razmišljaš ili ono što očekuješ to se i događa...u smislu ako misliš da ćeš prodati dosta proizvoda tako će i biti...
Uključila sam se,prodaja je išla sasvim dobro,nabavila sam knjige i ono što sam iz njih shvatila, bilo je, da ja nemam problem kako da prodam robu ili nađem saradnike a to je onda značilo da sam ja od onih koji pozitivno razmišljaju,kad je reč o poslu.Nisam to posmatrala kao neki zakon,meni je to bilo normalno,ustvari nisam o tome uopšte razmišljala...
Htela, ne htela,meni se nametnulo razmišljanje o tome...ček,ček...ako je to psihologija, i ako je to zakon,onda se to ne odnosi samo na posao,znači...onako kako razmišljam,tako i živim i ono što očekujem...to će mi se dogoditi...To je bio prvi uvid,prva spoznaja...
Tako sam krenula u potragu za knjigama iz psihologije ali u drugom pravcu...
Čitala sam sve moguće što je mirisalo na odgovore koji su mi bili potrebni...

Interesantan je bio moj prvi susret sa Biblijom

Vaspitana sam, kao i svi u to komunističko vreme,kao ateista.Mene je, međutim, stalno privlačila ta najčitanija knjiga,Isusove poruke, crna misteriozna knjiga sa zlatnim slovima...a uvek me je privlačila misterija i ono skriveno...
Radeći na portirnici sam bila u mogućnosti da dozvolim prodaju knjiga ispred ulaza u Livnicu,pa sam tako uvek "čuvala" mesto na parkingu za jednog izlagača koji mi je iz zahvalnosti prodavao knjige na rate ali i omogućavao da neku knjigu pročitam i vratim.
I tako jednom, prilikom njegovog dolaska,prošetam se do njegovih kola,knjige su izložene i meni zapadne za oko Biblija...crni povez,zlatna slova i kupim je...na rate.
Sva srećna, otvorila sam je i počela da je čitam...kad ono...iznenađenje...pa ja tu ništa ne razumem!
Prelistavala sam je posmatrajući one brojke ispred teksta,misleći...mora biti da ima neka fora oko tih brojki,pokušavala sam da "provalim" kao,možda se ne čita redom,pa kao brojke tu znače neki redosled...da bih je na kraju uz psovku (priznajem) bacila...u besu...jer ništa ne razumem.
Kad me je prošao bes,podigla sam knjigu i smestila je kao ukras u mom regalu,pored onih knjiga koje smo i kupovali ranije,čitave komplete,da nam za to i služe...
Malo je istina ali se malo i šalim.Uvek sam volela da čitam samo nisam imala vremena,život je bio težak i mučan,počev od detinjstva ali i dalje kad sam se udala u 20-toj i postala majka,pored muža koji je bio nezaposlen(da ne kažem lenj da radi)a nije ni morao...živeo je sa ženom koja je bila srećna ...kad radi i kad je on nasmejan i kad je mir u kući a moja devojčica raste, ima i mamu i tatu!
Pošto mi je majka umrla kad sam bila beba,otac se oženio i zajedno sa njom otišao na rad u Nemačku,odrasla sam bez roditelja pod budnim okom maćehine majke.Sve mi je bilo zabranjeno,zato sam se i udala za prvog u koga sam se zaljubila i tada sam rekla sebi:"Moje dete će imati mamu i tatu",misleći da je dovoljno da budemo na broju!
To je prvi deo moje priče koji sam nazvala SAN,sanjala sam budna san o srećnoj porodici i davala sve od sebe da takvu i stvorim...gde su bili srećni svi osim mene...Radila sam 24 sata dnevno,bila supruga i majka i domaćica i referent i trgovac dok me snaga nije izdala,ustvari bubrezi...
Da se vratim, na temu...
Nisam odustala od Biblije pa sam tako čitala razna tumačenja,Istočnjačku literaturu,psihologiju....dok jednog dana nije bljesnula istina u mojoj glavi...Pa znam kako sam ozdravila...
Svejedno da li je neko vernik ili ateista ,mi svi imamo svoje molitve ili želje i uvek ih izgovaramo "Ja želim da budem zdrav" ili "ja želim da budem bogat" i to BUDEM odlaže uvek tu želju u budućnost...ostaje neostvarena!!!
Meni se dogodilo da sam u bolu,zavapila "Bože...sad da mi je..." i bosiljak se stvorio ispred mojih očiju...
Kada je ta spoznaja bljesnula u mojoj glavi,uzela sam Bibliju i ponovo doživela iznenađenje...razumela sam šta u njoj piše,to je prosto neverovatno...
A u njoj piše:"Imaće oči a neće videti..."(to mi se dogodilo); "Traži i daće ti se..."( i to mi se dogodilo) ,tako da sam od tada,od tog" bljeska" imala oči koje vide i mogla da čitam Bibliju,naravno ne shvatajući je bukvalno već u svakoj priči,tražeći smisao i šta je time Isus hteo da nam kaže!!!
Najvažnije od svega je ispravno izgovoriti svoju molitvu(želju) u sadašnjem vremenu a ja sam to učinila.
Sada znam da je to ustvari bio proces mog izlečenja:

Bolelo me je jako,od muke sam se obratila rečima (ne znajući da je to zakon) u sadašnjem vremenu...Čudo se dogodilo,bosiljak se stvorio tog momenta ispred mene...bila sam zatečena ,u to sam poverovala,jer je zaista bio čudan splet okolnosti...Poverovala sam...vera me je izlečila....
Za mene više nije postojala reč bolest ali...ono potisnuto je moralo da se oslobodi...zato su tekle suze...danima...


Sad za kraj, još jedan uvid koji se odnosi na prethodnu priču, a dogodio se posle 20.g. od tada.
Ponovo je u jednom trenutku mog života bljesnula istina ili spoznaja,da ništa nije slučajno!
Pre par meseci,pričajući nekome ovu svoju priču o bosiljku...upalila se opet ona sijalica pored moje glave.Bljesnulo mi je pred očima, ime i prezime portira koji mi je dao bosiljak.Čovek se zvao BOŽIN ( Bog ) KRSTA (Krst )

Нема коментара:

Постави коментар